Prehrana kod bubrežnih bolesti

Bubrezi su organi mokraćnog sustava čija je funkcija filtriranje otpadnih materijala iz krvi te njihovo izlučivanje s vodom putem mokraće. Bubrezi mogu zakazati u svojoj funkciji te ljudi obolijevaju od bubrežnih bolesti. Najčešće bolesti koje dovode do zatajenja funkcije bubrega su dijabetes, arterijska hipertenzija, glomerularne bolesti bubrega, naslijeđene i kongenitalne bubrežne bolesti te trovanja i traume (Pavić et all).

Postoje dvije vrste zatajenja bubrega: akutno i kronično. Prvo se odnosi na pogoršanje bubrežne funkcije na način da dolazi do poremećaja u izlučivanju vode, elektrolita, vodikovih iona, te produkata metabolizma proteina. Uzrok tomu mogu biti bubrežna oštećenja, te bolesti koje usporavaju filtraciju krvi kroz bubreg. Akutno zatajenje bubrega može dovesti do trajnog gubitka bubrežne funkcije, ali ukoliko nije došlo do teškog oštećenje, bubrežna funkcija može se potpuno normalizirati. Kronično zatajenje bubrega označava progresivno i trajno propadanje nefrona što dovodi do zatajenja svih bubrežnih funkcija, čime raste rizik za srčanim i moždanim udarom, te može doći do smrti. (Pavić et all).

Da bi se usporilo i odgodilo napredovanje oštećenja bubrega i nastanka potpunog zatajenja bubrega potrebna je i odgovarajuća prehrana kao dio terapije bubrežnih bolesnika. Prehrana se temelji na unosu namirnica i nutrijenata koji pomažu smanjenju simptoma, održavanju krvnog tlaka ukupnog ljudskog zdravlja. Potrebno je paziti na adekvatan unos proteina, energije, natrija, kalija, kalcija i fosfora (Pavić et all).

PREHRANA I AKUTNO ZATAJENJE BUBREGA

Akutno zatajenje bubrega često dovodi do proteinske malnutricije, u tim slučajevima preporuka je da se enteralnom ili parenteralnom prehranom nadomjeste nutrijenti u organizmu kako bi se spriječile metaboličke komplikacije, omogućilo zacjeljivanje rana i tkiva, ojačao imunosni sustav te smanjila smrtnost. Preporuka za energijski unos je 20-30 kcal/kg-tjelesne mase/dan, ugljikohidrata 3-5 (max 7) g/kg-tjelesne mase/dan, masti 0.8-1.2 (max 1.5) g/kgtjelesne mase/dan. Unos proteina ovisi o vrsti terapije. Kod pacijenata koji nisu na dijalizi preporuka je unos 0.5-0.8 g/kg-tjelesne mase/dan, a kod pacijenata na dijalizi od 1.0-2.0 g/kg tjelesne mase/dan. Tijekom perioda stabilizacije, nakon liječenja, preporuka je smanjeni unos proteina od 0.8-1.0 g/kg-tjelesne mase/dan. Kod konzervativne terapije preporuka je 0.6-0.8 (max 1) g/kg-tjelesne mase/dan, dok kod stalne bubrežne zamjenske terapije maksimalno do 1.7 g/kg-tjelesne mase/dan. Unos natrija treba biti što niži, ovisno o potrebama i terapiji, a vitamina C 50-100 mg/dan (Pavić et all).

PREHRANA I KRONIČNO ZATAJENJE BUBREGA

Kronično zatajenje bubrega često dovodi do malnutricije. Adekvatnim nadomjeskom nutrijenata može se postići kvalitetniji život, te spriječiti propadanje bubrega. Kod konzervativne terapije postoje smjernice za energijski i proteinski unos kroz 5 stadija bolesti. Stadij 1 (normalni rad bubrega): unos proteina kao i kod normalne populacije 1-1.2 g/kg tjelesne mase/dan, energijski unos do 35 kcal/kg tjelesne mase, a ako je riječ o pretilosti energijski unos je od 25-30 kcal/kg tjelesne mase/dan i niži ovisno o stupnju pretilosti. Stadij 2 (glomerularna filtracija preko 60-70 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.8-1.0 g/kg tjelesne mase/dan i to proteine povrća i prehrambenih vlakna, energijski unos do 35 kcal/kg tjelesne mase, a ako je riječ o pretilosti energijski unos je od 25-30 kcal/kg tjelesne mase/dan. Stadij 3 (glomerularna filtracija 30-60 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.8 g/kg tjelesne mase/dan i to proteine povrća i prehrambenih vlakna, energijski unos do 35 kcal/kg, a ako je riječ o pretilosti energijski unos je od 25-30 kcal/kg/dan, u slučaju proteinurije više od 1.5 g/dan, te je potrebno dodati proteinski gubitak. Stadij 4 (glomerularna filtracija 15-30 mL/L/1.73 m2): unos proteina 0.6 g/kg tjelesne mase/dan ili 0.5-0.6 + keto amino kiseline (100 mg/kg-tjelesne mase/dan), energijski unos 35 kcal/kg tjelesne mase/dan, omjer unosa animalnih i biljnih proteina je 1:1, te je potrebno uračunati i proteinski gubitak. Stadij 5 (glomerularna filtracija ispod 15 mL/min/1.73 m2): unos proteina 0.28-0.30 g proteina/kg tjelesne mase/dan + keto amino kiseline prema ESPEN-u (European Society for Clinical Nutrition and Metabolism), a prema NKF-u (National Kidney Foundation) energijski unos je 35 kcal/kg/dan, a omjer unosa animalnih i biljnih proteina je 1:1. (15) Osnova ove terapije je nizak unos proteina čija vrijednost ovisi o količini propalih nefrona i o smanjenju glomerularne filtracije. Adekvatnim unosom natrija i soli do 2.3 mg/dan te ostalih mikronutrijenata, bolesti koje su dovele do propadanja bubrega, pokušavaju se svesti na normalne vrijednosti. Preporuka za unos fosfora je između 5-10 mg/kg tjelesne mase/dan. Budući da dijeta s niskim unosom proteina i fosfora rezultira i s niskim unosom kalcija, potrebno je uzimati suplemente da bi se postigao dnevni unos od 1.5-2.0 g. Preporuka je suplementima nadomjestiti vitamine i minerale. Ako osoba pati i od malnutricije, s energijskim unosom manjim od 20 kcal/kg tjelesne mase/dan, neophodni su nutritivni dodaci, enteralna te ukoliko je potrebno i parenteralna prehrana. Osnovni cilj prehrane s niskim unosom proteina je očuvanje bubrežne funkcije te što je moguće dulje odgoditi stalnu bubrežnu zamjensku terapiju. Preporuka je unos visoko kvalitetnih proteina, te unos kalorija putem ugljikohidrata i masti. Ovom prehranom unos mikronutrijenata je smanjen tako da se preporučuje nadomjestak suplementima. Ukoliko dođe do kronične završne faze kada bubreg više ne može obavljati svoju fiziološku ulogu, potrebno je početi provoditi stalnu bubrežnu zamjensku terapiju ili ako bubrezi više ne rade, transplantaciju bubrega (Pavić et all).

Izvor: Pavić, Eva; Uroić, Valentina; Rahelić, Dario; Tišljar, Miroslav; Maretić-Dumić, Mrjana: Dijetoterapija kod bubrežnih bolesti.
http://sharepoint.zvu.hr/katedre/323/Nastavni%20matrijali/Dijetetika%20-%20predavanja %20Eva%20Pavi%C4%87/8.%20Dijetoterapija%20kod%20bubre%C5%BEnih%20bolesti.pdf