Niska razina tjelesne aktivnosti kao dio današnjeg načina života uz fiziološke procese koji su neizbježan dio starenja pogoduje sve učestalijem gubitku pokretljivosti starijih osoba. Gubitak pokretljivosti negativno utječe na opće zdravstveno stanje organizma i samim tim predstavlja javnozdravstveni problem.
Glavni razlog gubitka pokretljivosti leži u fiziološkim procesima koji prate starenje organizma definirani pod medicinskim pojmom sarkopenije.
Sarkopenija je stanje kod kojeg dolazi do smanjenja mišićne mase, uz smanjenje mišićne snage i fizičke funkcije. Usko je povezana s procesom starenja. Obično se javlja iza 40-te godine, a prema nekim podacima ubrzava se nakon 70-te godine. U prosjeku odrasla osoba nakon 40-te godine života gubi oko 8% mišićne mase u periodu od 10 godina, što prelazi u 10-20% nakon 50-te godine života.
Sarkopenija se može javiti i u osoba mlađe životne dobi u slučaju dugotrajnog mirovanja i prisustva upale. Gubitak mišićne mase može dovesti do smanjenja pokretljivosti čime se otežava svakodnevni život pojedinca i gubi njegova samostalnost. Pojavom sarkopenije povećava se učestalost padova, ubrzava se gubitak koštane mase i time povećava rizik od osteoporoze, raste rizik od prijeloma, može doći do funkcionalne ograničenosti pa i do pojave invalidnosti koja u konačnici otežava mobilnost pojedinca i sa sobom povlači potrebu za tuđom pomoći.
Dokazano je da su procesi koji dovode do sarkopenije reverzibilni te se na njih može utjecati, osobito u ranoj fazi. Pravovremena intervencija u cilju održavanja mišićne mase i snage može odgoditi pojavu sarkopenije. Intervencije u obliku pravilne nutritivne potpore (unos adekvatne količine i vrste proteina, kalcija i vitamina D) i umjerene fizičke aktivnosti ključne su u cilju održavanja fizičke pokretljivosti pojedinca i produžavanja njegove fizičke samostalnosti.
Svjesni posljedica sarkopenije i mogućnosti da se uspori i odgodi, a time preveniraju posljedice, važno je na vrijeme intervenirati.